Pozdrav iz oustinje. Što je saharska prašina/pijesak? Kako nastaje?

Vjetrovi iz Afrike prenose iznimnu količinu pijeska iz Sahare daleko na sjever. Zbog saharske prašine/pijeska sunce izgleda mliječno, a kiše "prljave". Kako nastaje?

Pustinjska prašina se sastoji pretežno od sitne prašine. Čestice su tako lagane da ih vjetrovi brzo uskovitlaju i prenose u srednju i višu troposferu. Mogu dostići visinu 5 do 10 kilometara u amtosferi.

Čestice se miješaju sa zrakom i putuju na velike udaljenosti u Zemljinoj atmosferi kao aerosoli. Ako nema vjetra, mogu lebdjeti nad sjevernom Afrikom i do šest mjeseci.

Sitni pijesak u zraku ponekad može ozbiljno ograničiti vidljivost. Zbog međudjelovanja čestica prašine, oblaka i drugih aerosola u visinskom zraku, nebo postaje narančasto do crveno. Ova boja može izazvati spektakularne izlaske i zalaske sunca.

Većina pijeska sastoji se od zrna kvarca koja su u prosjeku velika samo 5 do 10 mikrometara; u slučaju oblaka prašine na velikim udaljenostima, veličina čestica je obično 1 do 5 mikrometara.

Žuto-crvenkasta boja čestica ukazuje na to da su glavne komponente saharske prašine minerali koji sadrže željezo. Također sadrže mnoge elemente u tragovima kao što su fosfor, magnezij i kalcij. Sadržaj čestice prašine možete pogledati kako izgleda pod mikroskopom na sljedećoj slici:

Tlo Sahare vrlo je bogato hranjivim tvarima. Prije nekoliko tisuća godina postojalo je golemo slatkovodno jezero gdje se danas prostire golemi pustinjski krajolik. Međutim, Sahara je također bila pustinja prije otprilike 10.500 godina.

Ali s krajem ledenog doba prije otprilike 10.000 godina, zona tropskih oborina pomaknula se oko 800 do 1000 kilometara prema sjeveru. Oni su vjerojatno bili povezani sa zapadnoafričkim monsunom. Kao rezultat toga, nekadašnja pustoš pretvorena je u plodni krajolik savane.

Prve ozbiljnije klimatske promjene dogodile su se prije otprilike 2000 do 4000 godina kada je došlo do sve većeg nedostatka kiše. Tropske kiše pomaknule su se prema jugu. Umjesto toga, suptropska područja visokog tlaka sve su više određivala klimu u sjevernoj Africi, a do danas se ništa nije promijenilo.

Zbog toga su se prostrani jezerski krajolici i plodna obalna područja sve više isušivali. Veliki dijelovi Sjeverne Afrike ponovno su postali pustinja.

Čestice prašine djeluju kao tzv. kondenzacijske jezgre i tako pridonose stvaranju oblaka, obično u obliku cirusa. Ti prekriveni oblaci zauzvrat značajno smanjuju sunčevo zračenje. Sunce tada bliješti, kao kroz mutno staklo.

Saharska prašina/pijesak može prekriti velike dijelove neba iznad Europe, osjetno slabeći sunčevo zračenje. Vremenski modeli često imaju problema u takvim vremenskim uvjetima s predviđanjem temperature, jer je zračenje precijenjeno. A budući da se prašina i oblaci iz Sahare ponekad brže ili sporije kreću, prognoza vremena je složenija.