Rekordno toplo ljeto na jugu Europe: Toplina ne pali šumske požare?

Dijelovi južne Europe već tjednima pate od velike vrućine i suše. Istovremeno bjesne razorni šumski požari. Može li se vatra sama zapaliti kad je vruće?

Na temperaturama 35-40°C, uz sušno vrijeme i vjetar raste opasnost od širenja požara. Požari su buknuli u dijelovima Dalmacije, Hercegovine i juga Crne Gore. Osim nepažnje i podmetanja, kao uzrok požara u više se navrata navodi i samozapaljenje uslijed vrućine.

 U Šibensko-kninskoj županiji zahvaćeno je više od 1000 hektara guste borove šume, dijelom i na nepristupačnom terenu. Požar kod Tučepa nastao je nepažnjom pčelara, koji nije dobro ugasio žar iz dimilice.

No, mogu li se požari zapravo sami zapaliti na posebno visokim temperaturama zraka?

Odgovor je jasan – ne! Sasušena vegetacija ne može spontano planuti bez ljudske intervencije. Čak ni temperature od 50 do 60 stupnjeva, koje se ljeti mogu dogoditi u ekstremnim uvjetima na tlu, nisu dovoljne da se zapali slama, sijeno ili drva. To zahtijeva vrijednosti znatno veće od 100 stupnjeva.

Slama se mora zagrijati na najmanje 250 stupnjeva prije nego što se zapali. Ovisno o preostaloj vlazi, drvo se zapali samo između 280 i 340 stupnjeva. Samozapaljenje ovih tvari je stoga potpuno isključeno.

Samo svježe pokošeno sijeno može se samo zapaliti ako se skladišti previše kompaktno. Uslijed procesa razgradnje u još vlažnom sijenu, pokošena masa se može zagrijati za više od 150 stupnjeva, pri čemu se oslobađaju zapaljivi plinovi fermentacije. Oni se tada mogu spontano zapaliti.

Ali budući da je jedina stvar koja je važna temperatura unutar pregusto zbijenih bala sijena, oni to čine čak i po hladnom vremenu s niskim vanjskim temperaturama. Uzrok ovakvog požara, dakle, nije vrući ljetni zrak, već neispravno skladištenje, odnosno ljudski nemar.

U divljini pak tolika koncentracija sijena ne nastaje bez intervencije čovjeka, pa se taj mehanizam ne može smatrati mogućim uzrokom požara u južnoj Europi – pa čak ni šumskih požara u našoj zemlji.

Često spominjana krhotina stakla na tlu također se odbacuje kao mogući uzrok požara. Budući da je fokusiranje sunčeve svjetlosti na žarišnu točku koja je potrebna za to uvijek na određenoj udaljenosti od stakla ili flaše, čak i kod stakla koje je brušeno i posebno oblikovano u povećalo.

Jedini prirodni uzrok takvih požara može biti uzrokovano paljenjemje udar groma. No, budući da su grmljavinska nevremena u našim geografskim širinama u većini slučajeva popraćena jakim pljuskovima, to se događa vrlo rijetko i samo u posebno nepovoljnim uvjetima.

U konačnici, ostaje samo nepažnja pri rukovanju otvorenom vatrom ili zapaljivim materijama, te bacanje opušaka kao najčešći uzročnici požara, odnosno nehajni, a u nekim slučajevima, neshvatljivo i namjerno paljenje je okidač razorne požarne katastrofe.