Svijetleći prstenovi na nebu. Prelijepi halo fenomen

Svijetli krug, prsten ili luk svjetlosti koji svijetli oko sunca ili mjeseca, su prelijepi fenometni. Halo je jedan od optičkih fenomena u našoj atmosferi, u nastavku teksta ćemo predstaviti ovaj fenomen.

Priroda i njene pojave koliko nas mogu prestrašiti, zadati velike probleme, pa čak odnijeti i ljudske živote, ali mogu i ostaviti bez daha sa zadivljujućim fenomenima. Jedan od takvih su svjetleći krugovi oko Sunca ili Mjeseca. Na sljedećim slikama je halo fenomen zabilježen 11.01.2025. godine u Dalmaciji, u blizini Splita:

Halo (dolazi od grčke riječi "halos" i znači nešto poput diska) predstalja lom i refleksiju (odbijanje) sunčeve svjetlosti na kristalima leda kada što može stvoriti šarene ili bijele lukove, krugove, prstenove i stupova na nebu. Koji će se fenomen dogoditi u kojem dijelu neba ovisi o veličini i orijentaciji kao i kutu pod kojim sunčeva svjetlost pada na kristale.

Halo se pojavljuju u vodoravno poredanim ledenim kristalima (poput onih u cirusima ili cirostratusima na visini od 7 do 13 km). To je slučaj kada kristali nisu uznemireni turbulencijama u zraku, tj. kada su uvjeti relativno mirni u visokim slojevima zraka. Kristali leda moraju rasti što pravilnije i biti prozirni.

Kristali leda, a time i aureole, mogu se formirati na rubu magle u hladnim zimskim danima (pri temperaturi ispod -5°C, kada vodena para sadržana u atmosferi može izravno prijeći iz plinovitog u kruto stanje), u blizini snježnih topova ili pri tlu kada je vlažnost zraka vrlo visoka. Budući da se te tzv. aureole ledene magle pojavljuju vrlo blizu promatrača, percipiraju se kao vrlo impresivne.

Oko Mjeseca se također stvaraju aureole koje su mnogo blijeđe od prstenova oko Sunca i izgledaju samo bijele. To je zato što ljudsko oko teško opaža i stoga razlikuje boje pri niskom intenzitetu svjetla.

Koliko god su raznoliki geometrijski oblici kristala, toliko su raznoliki i različiti oblici unutar halo fenomena. Kristali leda mogu se sastojati od šesterokutnih ploča, cilindara ili poligona u obliku piramide. Nadalje, položaj sunca igra odlučujuću ulogu.

Upadna svjetlost se lomi i reflektira u ovim kristalima leda. Orijentacija kristala i upadni kut svjetlosti ključni su, jer određuju koliko se često svjetlost reflektira ili lomi te u kojim bojama izlazi iz kristala. Ti su svjetlosni prstenovi obično relativno oštro definirani i čine jasno vidljiv prsten oko nebeskog tijela. Aureola ima boje prema unutarnjem rubu, dok se prema van čini bijelom.

Trenutno je poznato oko 50 različitih vrsta oreola. Njihova svjetlina i oblik ovise o rasporedu i orijentaciji ledenih kristala. Većina aureola nije jako svijetla, a mnoge od njih su zasljepljujuće svijetle. Samo nekoliko nalikuje dugama. Mogu imati oblik stupova ili ploča, ili se pojaviti kao piramidalni kristali, koji svojim brojnim malim površinama gotovo podsjećaju na disko kuglu.

Na priloženim fotografijama i snimku prisutan je čitav spektar optičkih pojava istovremeno: halo 22° (viđen u Dalmaciji), halo 46°, tangencijalni lukovi, lažna Sunca, obrnuta duga, parhelijska kružnica...

Ranije smo obrađivali optičke/svjetlosne fenomene, neke od njih su navedeni na sljedećoj listi: