Što je magla i kako nastaje, koji su uvjeti nastajanja, zašto nema ovog tipa magle u oblačnim i vjetrovitim danima?

Ujutro hladno, a poslijepodne ugodno toplo, česta je odlika jesenjih dana u dosta regija naše zemlje. Noćne niske temperature podsjećaju na približavanje zime, a poslijepodnevne maksimalne temperature, podsjećaju nas na ljeto koje je iza nas.

Temperaturne razlike tijekom dana znaju premašivati i 20°C. Noću kada nema zaštitnog sloja - oblaka i gotovo kada nema vjetra, to znači da se zračna masa može značajno ohladiti, pa je česta pojava prizemnog mraza, ali i magle u nekim dijelovima unutrašnjosti.

Magla se sastoji od sitnih kapljica vode, odnosno kondenzirane vodene pare, koja lebdi u zračnom sloju blizu tla. Ove mikroskopske kapi vode, reda nekoliko desetina mikrometara, smanjuju vidljivost, a kada ona iznosi manje od 1km, ova pojava se zove magla. Kada je vidljivost između 1km i 10 km tada tu pojavu nazivamo sumaglicom.

Magla se stvara kad se zrak ohladi do onog što je poznato kao točka rosišta. Na primjer, ako imate zrak s temperaturom od 5°C i temperaturu rosišta od 2°C, trebali biste rashladiti zrak do 2°C da bi se vlaga kondenzirala u oblake ili ako je bliže površini - u maglu. Upravo tada je vlažnost 100%, a vodena para sadržana u zraku kondenzira se u sitne kapljice vode - magla.

Povoljne okolnosti za stvaranje magle su nizinska područja (na primjer močvarna područja, riječne doline) sa intenzivnim isparavanjem danju ili vedrim noćima nakon kišnih dana.

Radijacijski tip magle, znači, obično zahtijeva vedro nebo, dovoljno vlage u površinskom sloju i slab vjetar (do 2m/s). Jači vjetar sprječava stvaranje radijacijske magle zbog miješanja sa suhim zrak po visini. A, svakako, pomoć u stvaranju magle spada i stacionarno stanje visokog tlaka zraka.

Kad je nebo bez oblaka i kada gotovo nema vjetra, u dolinama se zrak brzo hladi zračenjem (radijacijom). Kada jedan dio energije molekuka nekog tijela prelazi u energiju zračenja (radijacija), tijelo se hladi. Osim toga, hladni zrak struji preko gorskih rubova i skuplja se u doline (kotline), jer je je gušći i teži. Dostiže se točka rosišta i vodena para se kondenzira.

Znači, zbog sunčevog zagrijavanja voda isparava danju. Ova isparena voda nalazi se u zraku kao vodena para. U hladnim noćima, osobito u jesen i zimi kada one postaju duže, zrak se znatno hladi (prema prethodnom opisanom procesu). Tako voda koju sadrži ponovno postaje "tekuća", tj. kondenzira se.

Magla pokušava dulje ostati u blizini tla jer se tlo prvo hladi, a zrak iznad njega postaje još hladniji. Što je zrak hladniji, smanjuje se sposobnost zadržavanje vlage u plinovitom stanju, odnosno, manje vodene pare može upiti. Tako dolazi do spomenutog zasićenja tj. kondenzacije (prelazak vodene pare iz plinovitog u tekuće stanje – mikroskopske kapi vode).