Kada će pasti snijeg? Zašto je prognoza snijega tako nezgodna

Tijekom zimske sezone mnogi od nas možda razmišljaju o tome kada će snijeg pasti u vašem području. Ali evo zašto ne biste trebali vjerovati svemu što pročitate.

Snijeg je zapravo vrlo teško prognozirati i donja granica prognoze snijega je da u njoj nikada ne treba vjerovati osim za naredna tri dana unaprijed. Čak i tada prognoze za jedan dan unaprijed mogu biti netočne. Objasnimo zašto.

Temperatura zraka možda je najvažniji aspekt kada gledamo prognozu snijega. Općenito, kada su temperature ispod 2°C, moguć je snijeg, a temperature niže od nule donose više suhog i praškastog snijega zbog nižeg sadržaja vlage.

Iako ovo zvuči jednostavno, pada li oborina na tlo kao snijeg ovisi o temperaturi zraka kroz koji on pada.

Većina oborina prvo padne kao snijeg iz oblaka, čak ponekad i u ljetnim mjesecima jer je mnogo hladno u višim dijelovima atmosfere. Ako je temperatura zraka dovoljno niska tijekom padanja snježnih pahulja, vjerojatno će one preživjeti do samog tla.

Međutim, ako snijeg putuje kroz topliji dio zraka, otopit će se i pretvoriti u kišu ili susnježicu. Dakle, iako bi zrak na tlu mogao biti dovoljno hladan, temperature u višim visinama mogle bi biti malo drugačije što znači da neće pasti na tlo kao snijeg.

Još jedan važan aspekt je nadmorska visina. Za svakih 100 metara nadmorske visine temperatura općenito pada za 1°C. Ovo objašnjava zašto se na vrhovima planina često vidi više snijega tijekom jeseni, zime i proljeća u usporedbi s područjima na nižim razinama.

Ako živite u gradu ili na obali pored znatno toplijeg mora od svoje okoline, to može utjecati na vrstu oborina. Zimi je temperatura mora veća od temperature kopna, stoga je i okolni zrak topliji nego na kopnu dalje od obale.

Efekt urbanog toplinskog otoka utjecat će na pahulje koje padaju duže kroz topliji zrak u centru grada, nego u ruralnim područjima. Stoga će snijega biti manje u urbanim područjima u usporedbi s ruralnim područjima.

Nagla promjena smjera vjetra može značiti da ćete vidjeti ili jak snijeg ili kišu, ovisno o tome odakle vjetar dolazi. Kada nam zimi pušu sjeverni i istočni vjetrovi, često nose suh i hladan zrak.

Razina smrzavanja može se iznenada promijeniti ako se promijeni smjer vjetra, mijenjajući odakle je zrak došao ili koliko je dugo proveo iznad mora. Ako oborine jako padaju, mogu povući razinu smrzavanja prema dolje, pretvarajući jaku kišu u snijeg.

Dodatni problem na nekim lokacijama čini to da vjetar stvara fenski efekt. To dodano može podići temperature mikrolokacije za par strupnjeva, što može stvoriti dovoljno debeo topli sloj zraka da otopi snježne pahulje.

Dovoljno niska točka rosišta može rezultirati snijegom čak i ako su temperature iznad ništice! Točka rosišta također objašnjava zašto ponekad pada snijeg na iznenađujuće visokim temperaturama u proljeće.

Obično je suha zračna masa na mjestu prije ciklone i stoga su niske razine prilično suhe. Kada snijeg padne u ovaj suhi sloj, čvrsti snježni kristali isparavaju u vodenu paru. Promjena iz krute oborine u plin zahtijeva energiju iz okoline (endoterman proces).

Gubitak energije iz okoline (zraka) znači da se on hladi. Ovaj proces poznat je kao hlađenje isparavanjem, a veličina njegovih učinaka određena je koliko su niske razine suhe. To se, naravno, može mjeriti pomoću točke rosišta, ako je vrijednost rosišta niža učinak takvog hlađenja je veći. Temperatura zraka ne može pasti ispod temperature rosišta.