Kanadski toplinski val - Velika suša, požari, toplinska kupola

Proteklih dana je bilo puno izvještaja o velikim požarima i rekordno visokim temperaturama na području sjeverozapadne Kanade. Ovi vremenski uvjeti odnijeli su veliki broj ljudskih života. Stotine smrtnih slučajeva se još istražuju širom sjeverozapadnog Pacifika i Britanske Kolumbije (Kanada). U Britanskoj Kolumbiji u razdoblju više od 5 dana prosječno je bilo 165 umrlih. Izmjerenih 49,6°C je srušilo kanadski nacionalni rekord u najvećoj temperaturi od kako se vrše mjerenja.

Jedan od razloga visokih temperatura je u stvaranju blokirajućeg sustava koji liči na grčko slovo omega. U centru ovog sustava je visok tlak zraka. Stvaranje omega bloka pridonijela je rapidna ciklogeneza na sjeveroistoku Pacifika početkom zadnje dekade lipnja. Ovaj obrazac je pojačao visok pritisak preko Britanske Kolumbije (British Columbia - BC).

Kako suša u regijama sjeverozapadne Sjeverne Amerike traje jako dugo, manje je vlage u tlu, dobar su temelj za rekordne vrućine. Suha zemlja pomaže da se preusmjere Sunčevi zraci, umjesto na isparavanje s površine zemlje, većim dijelom na zagrijavanje tla, što ubrzava porast temperature zraka, a ujedno i dodatno ubrzava isušenje tla. Ovo zatim ima za rezultat daljnje produljenje suše.

Zanimljivo je da porijeklo zraka čija je temperatura u BC rasla do 49.6°C (Lytton), je sa Pacifika, iako bi bilo logičnije da dolazi iz Nevade gdje su te visoke vrijednosti temperatura prirodnije. Razlog zašto je vrijednost temperatura rasla ovako visoko, pored već pomenutog, leži u činjenici da se u centru visokog tlaka, zrak „spušta”, što je praćeno kompresijom (zrak ulazi u gušću sredinu i sabija se), a time i zagrijavanjem zračne mase – adijabatsko zagrijavanje.

Spomenuti blokirajući sistem pravi toplotnu kupolu (engl. heat dome). Ako je toplotna kupola vrlo jaka, formirani „poklopac” pomaže u održavanju toplinskog vala na površini. Mase vrućeg zraka također se vertikalno šire u višu atmosferu (pri širenju topliji zrak ulazi u sve rjeđu sredinu, njega okolni zrak tlači sve slabije i zbog toga on eskpandira), stvarajući kupolu pod visokim tlakom.

Numerički modeli su pokazali da se zrak sa Pacifika "spustio" za 2-3km tijekom 24h:

Debljina troposfere izravno je proporcionalna njenoj prosječnoj temperaturi, stoga toplinski val uzrokuje širenje ovog sloja prema gore. Tako da je tropopauza (sloj koji odvaja troposoferu od stratosfere) bila na visini sličnoj iznad ekvatora, tj. umjesto 10-12km, nalazila se na visini od preko 14km, kako navodi klimatolog Kris Karnauskas:

Koliko se radi o jakom toplinskom valu, najbolje govori činjenica da neke postaje u Kanadi imaju novi postavljeni rekord čak 5-10°C viši od "starog" rekorda, a ponegdje su rekordi postavljani četiri dana zaredom (Alberta).

Pirokumulonimbusi (pyroCb) imaju karakter kumulisnih oblaka, koji se stvaraju iznad velikih požara i koji su uglavnom "suhi". Vruć i vrlo pokretljiv zrak koji se zagrijao do ekstremnih temperatura zbog požara (nekada i do nekoliko stotina stupnjeva), diže se, hladi i širi. Kada se dovoljno ohladi kondenzira se "na pepelu" i stvara sivi ili smeđi oblak - pirokumulus, ako je na raspolaganju dovoljno vodene pare i uzlazno strujanje nastavi pojačavati - pirokumulonimbus. Iz ovih oblaka može biti izraženog lokalnog pljuska praćenog jakim vjetrom, što može pomoći u jačanju okolnih požara u odsustvu kiše.

PyroCb-ovi dodatno otežavaju situaciju, jer stvaraju "svoje" vrtložne struje te je gašenje požara otežano. Ovi pyroCb-ovi uzrokovali su nove požare zbog 710.000 udara groma u samo 24 sata. Pirokumulusi znaju nastati pri većim požarima uz Jadran.

Grad u kojem je izmjerena rekordna temperatura, je zahvatio požar, a dok su stanovnici bježali nastao je i ovaj video ispod: