Polarna svjetlost, Aurora borealis, obojila nebo regije u crveno. Zašto crvene boje?

Polarna svjetlost uljepšala je nebo zapadnog Balkana, što se rijetko viđa. Crvena boja neba je bila od Slavonije, preko Bosne i Hercegovine do juga Dalmacije.

Prije dva dana Sunce je poslalo koronalni izbačaj mase prema Zemlji, pa su se oni koji prate ovaj fenomen nadali da pri vedrom nebu mogu imati te sreće u nedjelju navečer gledati ples boja. Brojne su slike na društvenim mrežama koje pokazuju vrlo crvenu boju neba.

Moguće da će biti još sličnih situacija kako se aktivnost Sunca bliži maksimumu. Rijetko se viđa sa naših prostora, pošto su udaljenija do Sjevernog pola. Iz Hrvatske je zabilježena u novije vrijeme 1991., 2000., 2003., 2005. i 2015. godine.

Tijekom maksimuma sunčeve aktivnosti imamo mnogo sunčevih pjega, ispupčenja, bljeskova i erupcija. Što je više sunčevih pjega, više je i energije oslobođeno u svemir, pa su i aktivnosti koje dovode do pojave polarne svjetlosti veće.

Polarna svjetlost je posljedica interakcije sunčeve aktivnosti i magnetosfere (zaštita naše atmosfere od sunčevih čestica koje bi inače naš planet učinile neprikladnim za život).

Iako je većina aurora zelenkasto-žute boje, događa se i pojava crvene boje, posebno kada je aktivnost Sunca izraženija što je i sada bio slučaj. Sunčevom vjetru, kao izvoru energije za polarnu svjetlost, treba oko 2 do 3 dana da dođe do Zemlje.

Što se tiče nadmorske visine na kojoj se pojavljuje polarna svjetlost, ona se kreće od oko 90km do preko 600km. Boja polarne svjetlosti ovisi o vrsti molekula zraka i njihovoj visini u atmosferi. Na primjer, atomi kisika svijetle zeleno na visini od 100 kilometara, a narančasto do crveno na visini od 200 kilometara.

Zemljino magnetsko polje skreće nabijene čestice Sunčevog vjetra prema Sjevernom i Južnom polu. Tamo uranjaju u Zemljinu atmosferu. U gornjim slojevima atmosfere sudaraju se s molekulama zraka i prenose dio svoje energije. Osobito su molekule kisika i dušika ionizirane i time potaknute na sjaj.