Često ljeti čujemo izraze „tropske“, „tople“ i „vrlo tople“ noći. Posebice su česta pojava u Dalmaciji, kada ljeti tjednima temperatura ne pada ispod 20°C, u vrućim danima.

U tropskoj noći, izrazu koji se odnosi na umjerenu klimu središnje Europe, vrijednost koju pokazuje termometar ne pada ispod dvadeset stupnjeva. Tropske noći su iznimka u prosječno vrućim ljetima.

Ovakve temperature opterećuju ranjivu populaciju poput starijih, bolesnih, trudnica i male djece, posebice kada vrućina više dana za redom otežava spavanje.

Možda u urbanim sredinama bude i toplije od izmjerenih temperatura zraka koje se službeno evidentiraju. Zgrade i asfaltne površine koje se danju znatno zagriju, ovu toplinu odaju noću. To se naziva urbani toplinski otok.

Tropske noći negativno utječu na san, jer ih obično prati vlažna, sparna vrućina. Zagrijani stanovi se ne hlade. Meteorološke postaje, s druge strane, uvijek se nalaze iznad otvorenih livada, gdje se noću zrak bolje hladi. Pogledati ovdje posebni osvrt na uvjete mjerenja temperature zraka.

Tropska ili topla noć je, dakle, noć u kojoj je minimalna temperatura zraka veća ili jednaka 20 °C u vremenskom razdoblju od 18h UTC do 06 UTC (svjetsko vrijeme, univerzalno koordinirano vrijeme).

Toplih noći ima manje na kopnu, nego na Jadranu. Na kopnu je Zagreb 2003. godine imao 16 toplih noći, u zadnjih 20 godina nerijetko ispod 6. Dok na Jadranu prednjače gradovi Split i Dubrovnik koji su imali preko 60 uzastopnih toplih noći. No, otok Palagruža je znala imati i niz od gotovo tri mjeseca.

Vrući dan je dan kada maksimalne dnevne temperature dosežu 30 stupnjeva ili više. Vrući dani su češći u nižim, urbanim, područjima tijekom ljetnih mjeseci. Tako u Splitu vrućih dana ima često u zadnjih 20 godina preko 50, a Zagreb ima prosječno preko 30 za isti period. U tabeli oznaka zvjezdica (*) znači da se ovi termini uglavnom ne koriste u klimatologiji.