Dok se u Španjolskoj bilježe temperaturni rekordi sa vrijednostima preko 46°C, obližnji dijelovi Sredozemnog mora se rashladili na ispod 18°C. Kakva je uloga maestrala i fena?

Temperatura mora Sredozemlja su početkom kolovoza dostigle 28.4°C, što je povijesni rekord. Nekoliko dana kasnije u blizini Marseillea, na francuskoj obali, temperatura je pala za nekoliko stupnjeva i dostigla vrijednosti između 13 i 18 stupnjeva. Anomalija temperature mora je prikazana na sljedećoj slici:

Ako bi to usporedili sa temperaturama Sjevernog i Baltičkog mora došli bi do zaključka da je tamo toplije, jer se tamo temperature površine vode kreću do 20°C.

Razlog brzog opadanja temperature površine mora je takozvani „upwelling“, proces u kojem se hladna voda na većim dubinama diže prema površini . Ova se pojava uglavnom događa uz more gdje prevladavajući vjetrovi pušu okomito na obalu i potiskuju površinsku vodu. Voda se zatim diže kako bi zamijenila površinsku vodu koja je potisnuta.

Tako je bilo i prethodnih dana pod utjecajem snažnog maestrala. Voda koja se diže na površinu kao rezultat uzlazne struje obično je hladnija i bogata je hranjivim tvarima. Ove hranjive tvari "gnoje" površinske vode, što znači da te površinske vode često imaju visoku biološku produktivnost – što je pozitivna stvar, a pogoduje i za ribolov.

Iako je temperatura Sredozemnog mora južno od Francuske znatno pala, dijelovi Sredozemlja su još uvijek vrlo topli. Općenito, temperatura vode je još uvijek na povijesno visokoj razini. Kako je oslabio maestral, tako je i spomenuti dio Sredozemnog ponovo topliji.

U Španjolskoj je ljeti uvijek vruće. Ovoga puta, međutim, termometar se popeo na povijesni u zračnoj luci u Valenciji, do 46,8 stupnjeva. Prethodni rekord iznosio je 43,4 stupnja - serija mjerenja seže od 1986. godinu. U ovom slučaju, meteorološki fenomen je pojačao veliku vrućinu.

Ujutro je puhao sjeveroistočni vjetar sa Sredozemlja, što znači da temperature nisu toliko rasle. Tijekom dana vjetar je bio u okretanju na zapad i pojačao se. Kao rezultat toga, zrak je strujao preko planina i postao znatno suši i topliji – poznato kao fenski efekt.

Kada struji preko planinskog lanca, zrak se ponekad zagrije za 1 stupanj na 100 metara nadmorske visine dok tone prema dolini. To je omogućilo da se zrak u Valenciji još više i brže zagrije.